Daniel Pavlica, The Rocktologist, 15. srpnja 2025
Recenzija koncerta SatchVai Band a Pordenone 15. srpnja 2025. Joe Satriani i Steve Vai očarali su publiku virtuoznošću gitare i kultnim pjesmama poput „For the Love of God“ i „Always With Me, Always With You“.
Pročitajte recenziju o Rocktologistu
Prijevod:
Satriani i Vai – spoj rođen u gitarističkom raju
Tko bi to pomislio? Ipak, duo Joea Satrianija i Stevea Vaija pokazao se kao pravi trijumf kod publike. Svakako, ne nedostaje duha u sviranju gitare ove dvojice gospodina, ali ono što je zaista iznenađujuće jest odsutnost one arogancije koja se često povezuje s gitarističkim herojima. Evo ih, čuda od djeteta (ponovno) ujedinjena pod imenom SatchVai Band.
Jasno je da uživaju u iskustvu. Postoji opipljiva suučesništvo u načinu na koji izmjenjuju solo dionice, popraćene pretjeranim i komičnim izrazima lica - iako, istini za volju, Satrianijeve je malo teško dešifrirati iza njegovih astronautskih naočala. Ali nitko ga ne krivi, budući da se njegovo sviranje već čini stranim. Isto vrijedi i za njegovog učenika Stevea Vaija, koji može savijati zvučne krajolike kao nitko drugi. Kad razmislite o tome, stilska razlika između njih dvojice je jednostavno zapanjujuća: Satrianijeva blistava melodija u kombinaciji s Vaijevim neobuzdanim eklekticizmom - savršen spoj.
Ne mnogo iza njih dvojice je Marco Mendoza, koji se herojski bori da shvati svoj vokal u pjesmi "I Wanna Play My Guitar", posebno s Glennom Hughesom izvan stroja (iako se nakratko pojavljuje na ekranu). Ali njegov bas je ono što zaista čini razliku. Nonšalantno grickajući svoju voljenu zalihu gumenih bombona, Mendoza ulazi u ritam koji snažno hvata, a bubnjar Kenny Aronoff ne može a da ga ne prati s entuzijazmom.
Što se tiče naših dvaju gitarističkih asa, pozornost je podjednako podijeljena: otprilike dvije pjesme za svakog. Najvažniji dijelovi njihovih karijera ističu se više puta, a fuzija "Ice 9" i "The Crying Machine" je posebno inspirativna. Prateći trio discipliniran je u svom zadatku, stvarajući čvrsto i ugodno okruženje u kojem se dva majstora mogu natjecati bez oklijevanja. Izmjene sola, električni vriskovi i naleti virtuoznosti: rezultat je čista čarolija, sposobna očarati sve prisutne.
Kao što se i očekivalo, publika je bila oduševljena takvom virtuoznošću: neki su se nekontrolirano njihali, drugi su ostali nepomični, hipnotizirani evolucijom gitare. Atmosfera se zahuktala kada je Vai izašao na pozornicu sa svojim "triciklom", legendarnom Hydrom, i dosegao emocionalni vrhunac jezivom sekvencom: "For the Love of God", nakon koje je uslijedila "Always With Me, Always With You".
